Petar Giunio
Petar Giunio, novinar i pisac (Korčula, 15. IV. 1894 — Zagreb, 14. V. 1968). Nakon završene gimnazije u Dubrovniku 1912. počeo studirati pravo u Grazu, nastavio u Zagrebu, ali se, ne svršivši studij, posvetio novinstvu. Radio je u »Tipografijinim« listovima (Večer, Obzor i Jutarnji list) od 1923. do 1941. kao novinar i urednik narodnoga gospodarstva te šef i urednik njezine izvještajne službe iz pokrajine. Za rata bio u uredništvu Nove Hrvatske, a poslije u Nakladnom zavodu Hrvatske te do umirovljenja 1952. u Ministarstvu ribarstva. Širokoga interesa i obrazovanja (studirao je uz rad medicinu, filozofiju i prirodne znanosti) objavio je mnoge članke o povijesti i zemljopisu Dalmacije, o njezinu pomorstvu, ihtiologiji, talasobiologiji, ornitologiji i turizmu. Bio je i glavni urednik časopisa Morsko ribarstvo (1951), a uredio je i Ribarski godišnjak (1952). Surađivao je i u novinama i časopisima Nova Hrvatska, Gospodarstvo, Šilo, Sloga, Matica, Zagrebačka panorama, Otkrića, Telegram. Često se potpisivao šiframa -io ili -nio. Zapažen je i kao suradnik Ornitološkog odsjeka zagrebačkog Zavoda za primijenjenu zoologiju. Svojim napisima pomogao je proučavanju selidbe polarnih ptica u naše krajeve, a njegovom su zaslugom ustanovljene i neke rijetke vrste dupina na Jadranskom moru. Napise o fauni i flori Jadranskog mora dopunjavao je podacima o životu, običajima i mentalitetu otočana. U seriji pripovijedaka (Nedjeljne viesti, 1942–43) te u knjigama Iz stare primorske bilježnice i Tajne mora (prevedena na makedonski, Skoplje 1960) koristio se humorom, pa i blagim karikiranjem. Knjiga Život mora, tiskana poslije njegove smrti, popularan je roman o životu u moru.
