Obitelj Giunio
Povijesni pregled obitelji Giunio
Obitelj GIUNIO, plemićka je obitelj na otoku Korčuli. U dokumentima od XV. do druge polovine XVII. stoljeća prezime je zabilježeno u latinskom obliku Junij (de Junijs, Junius), a potom u talijaniziranom obliku Giunio. Hrvatski oblik prezimena Žunjević izveden je iz osobnog imena Žunj, koje je u latinskom obliku Junij zabilježeno u prvoj polovici XV. stoljeća kao ime oca više plemićâ u Korčuli, koji su obavljali javne dužnosti i od kojih su neki dobili 1420. mletačku potvrdu plemstva (Ivan Junijev, Stjepan Junijev i Franjo Junijev).
Nije poznato jesu li oni bili preci obitelji (prezimena u Korčuli ustalila su se potkraj XV. stoljeća). Vjerojatno obitelji Giunio pripada Nikola (Nicolaus de Junijs), sudac 1496. i svjedok 1520., koji se spominje i 1534. Stjepan Junij izabran je 1509. u odbor za nabavu živežnih namirnica. Nikola je 1579. bio kamerlengo (općinski blagajnik), a Teodat učitelj gramatike u humanističkoj školi i orguljaš stolne crkve; 1589. izaslanik je korčulanske komune u Kotoru. Umro je prije 25. IV. 1595.
Svećenik Jakov bio je 1611. prokurator korčulanskoga Kaptola i Bratovštine sv. Roka. Jeronim je bio kancelar 1619, a Jeremija kamerlengo 1621. Aleksandar je 1648. imao posjed u polju Vrbovica u okolici Vele Luke; ondje je njegova obitelj u XVII. st. stekla kuću i neke posjede u okolici, dotada vlasništvo njihovih rođaka iz obitelji Gabrielis. Aleksandru je 1654. potvrđeno vlasništvo posjeda u Smokvici, koji je prije pripadao istim rođacima. Nikola je 1652. bio sudac Velike kurije. U drugoj pol. XVII. st. Dominik je učitelj i orguljaš stolne crkve 1681–86, što je 1694. bio i svećenik Jeronim. Nikola, koji se spominje 1687, bio je otac Jeremije, prepošta korčulanskoga Kaptola. On je dao obnoviti oltar sv. Ivana Evanđelista i sv. Ivana Krstitelja u kapeli korčulanske katedrale i na njega postaviti grb svoje obitelji. Umro je 3. V. 1748. Od prve pol. XVIII. st. članovi obitelji dodavali su svom prezimenu ukrasni antički pridjevak Appius te su se nazivali Appio Giunio (od druge pol. XIX. st. opet samo Giunio).
Grb obitelji Giunio
Štit grba obitelji Giunio podijejen je u tri dijela: i gornjem dijelu štita je stablo, u srednjem tri reda pačetvorina, a u donjem su tri kose grede. Jedan grb se nalazi nad oltarom sv. Ivana Evanđelista i sv. Ivana krstitelja u stolnoj crkvi. U Giuniovoj ulici na kući broj 20 nalazi se drugi grb ove obitelji. Uokolo njegova štita, koji ima oblik targe, barokni je vijenac od cvijeća. U istoj ulici na nadvratniku kuće broj 21. uzidan je grb koji je uočljiva varijanta spomenutog Giuniova grba. Naime, na gornjem dijelu je ukras, na srednjem ima tri reda po četiri pačetvorine u svakom redu, a na donjem su dva roga, jedan veći i jedan manji (sniženi) ispod njega.
V.Ivančević, 1978.
Petar Giunio i Marinko Gjivoje (publicisti)
Obiteljsko stablo Giunio
Aleksandar Giunio i Magdalena de Natali
– Atilius 1853. godine
Mato Giunio i Karla Travagini – posjednik
– Donko 1854. godine
– Franjo 1867. godine
Petar Giunio i Frana Slavić
– Donko 1859. godine
– Donko 1861. godine
– Antun 1864. godine
– Franjo 1872. godine
– Jerko 1874. godine
– Petar 1878. godine
Petar Giunio Apio i Kata Sessa – svjetioničar
– Mate 1890. godine
– Nikola 1895. godine
Donko Giunio i Kata Cvijeta Fisković – dr. prava
– Petar 1894. godine
Mate Giunio i Margarita Foretić – svjetioničar
– Petar 1922. godine
– Vičenco 1925. godine
– Romano 1928. godine
– Slavko 1933. godine
Izvor: D. Kalogjera, U potrazi za izgubljenom Korčulom