Doprinos u zdravstvu

Prof. dr. sc. Mihovil Pansini bio je liječnik, sveučilišni profesor, voditelj Centra za sluh i ravnotežu Medicinskog fakulteta u Zagrebu i znanstveni savjetnik u Poliklinici za rehabilitaciju slušanja i govora (nekad Centru) SUVAG. Njegovo se ime blisko povezuje s verbotonalnom teorijom akademika Petra Guberine, koju je od samih početaka podupirao i tumačio snagom empirijskih primjera iz otorinolaringološke i audiološke prakse. Međutim, kao što ni teorija i iz nje proizašla metoda rehabilitacije slušanja i govora nisu suhoparan zbroj postavki i uputa tako ni Pansinijeva objašnjenja i nadopune nisu bili puko prepričavanje, već nova vrijednost koju joj je dao upravo svojom sklonošću povezivanju naizgled nespojivoga iz različitih znanstvenih disciplina i domena života.

Na Filozofskom fakultetu studentima fonetike je od 1978. do 1998. godine predavao kolegij Spaciocepcija. U njemu je povezao audiologiju, vestibulologiju, govor i komunikaciju u širem smislu. Posebno je isticao važnost povezanosti osjeta i njihovu ulogu u razvoju i funkcioniranju čovjeka kao cjeline, a središnja je tema bila, kao što se iz samog naziva kolegija može zaključiti, percepcija prostora. Nju je Pansini temeljio na sinergiji pet osjetila – opipa, propriocepcije, ravnoteže, sluha i vida. Time je pojam spaciocepcije ugradio u opće načelo multisenzoričnosti koje je jedno od ključnih načela verbotonalne teorije.

Također je naglašavao važnost pokreta i svladavanja prostora u općem razvoju, a naročito u razvoju govora pa je tako povezao snalaženje u prostoru sa snalaženjem u jeziku, tj. osvajanje prostora s usvajanjem govora i jezika. Mnogo godina kasnije vrlo su slične postavke došle iz područja neurofiziologije i kognitivne lingvistike pod imenom hipoteze o spacijalizaciji oblika (Spatialization of form hypothesis), odnosno parijetalne hipoteze. Predavanja profesora Pansinija bila su uvijek svježa, zanimljiva i poticajna, prožeta slikovitim primjerima i lako prihvatljivim usporedbama. Teške dijelove nastojao je približiti mnemotehničkim “trikovima” koji su, naravno, uključivali pokret, tijelo i sliku. Kao mentor bio je nesebičan u dijeljenju svoga bogatog iskustva i znanja, a svoju pomoć nije ograničavao na vlastite savjete – otvarao je sva potrebna vrata do informacija i relevantnih izvora.

• Vesna Mildner, In memoriam: Mihovil Pansini (1926. – 2015.)