Obitelj Peručić (Perucich) spominje se u Korčuli već u 16. stoljeću. U početku su se bavili brodogradnjom, a poslije kamenoklesarstvom. Upravo se potonji obrt prenosio s koljena na koljeno sve do 20. stoljeća. Jakovljev djed Jure (Georgio) radio je kao kamenoklesar na otočiću Vrniku u prvoj polovici 19. stoljeća. Jurin sin Ivan (Giovanni) s nadimkom Bumbardun vratio se u grad Korčulu te 1862. oženio Katarinom Despotović. U braku su dobili kćeri Vicu (Vincenzu), Katu (Cattarinu), Antoniju i Rozinu (Rosu) te sinove Jurja (Giorgia) zvanog Zorzi, Jakova (Giacoma) i Andriju (Andreu). Ivan je naslijedio obiteljski kamenoklesarski zanat. Živio je u kućici „na jedan pod“, u blizini crkve Svih Svetih. Nakon dužeg pobolijevanja, umro je 1897., ostavivši za sobom dugove i trošnu kućicu.

Ivanov sin Jakov rodio se 27. rujna 1870. u Korčuli kao drugi sin u obitelji, a ime je dobio po majčinu djedu Jakovu Despotoviću. Nakon Muške pučke škole u Korčuli, upisao se 1880. u Građansku školu u Korčuli. Nakon ukupno 5 godina školovanja, neredovitog pohađanja i mahom lošijih ocjena, okončao je školovanje s tek svršenim prvim razredom Građanske škole 1882. godine. U školskom katalogu uočava se da je učio i predmet Mjerstveno oblikoslovlje, moguće vezan uz učenje kamenoklesarskog zanata. Naime, Jakov je postao, kao i njegov stariji brat Zorzi, kamenoklesar, naslijedivši obiteljski zanat. U jednom dokumentu je i oslovljen kao maestro laipicida. Bio je iznimno društven. Godine 1888. spomenut je među potpisnicima molbe za izvođenje moreške, a on sam je pritom imao važnu ulogu u „biloj“ postavi.

Krajem 19. stoljeća dva su Ivanova sina iselila iz Korčule i emigrirala. Obiteljsko siromaštvo vjerojatno je bilo razlogom odlaska Jakova, ali i brata Andrije, na američki kontinent.

Više o životu i radu korčulanskog fotografa Jakova Peručića pročitajte ovdje.